Finansije i Osiguranje - Hrvatska

Građani drže 3,7 mlrd. eura, čak 7,3% državnog duga

Najnoviji, tromjesečni trezorac bio je za građane već treća prilika za ulaganje u državni dug u proteklih manje od mjesec dana (nakon jednogodišnjeg trezorca i nove dvogodišnje obveznice). Ovaj put na ponudu se uplatama odazvalo 17.226 fizičkih osoba koje su upisale više od 755 milijuna eura vrijednosti zapisa. Od dosadašnjih ukupno 11 “narodnih” izdanja trenutno su aktivne dvije obveznice i četiri trezorska zapisa, a prema rezultatima upisa u rukama građana je ukupno 3,66 milijarde eura ili 7,3 posto državnog duga Hrvatske.

Udio domaćih ‘retail’ investitora dosezao je bio i 4,4 milijarde eura, premašujući osam posto ukupnog duga, ali u međuvremenu su i tržišni prinosi, a s njima i razlika između kamata na državne papire i bankovna oročenja, prošli vrhunac.

U svakom slučaju, otkako je Vlada prije nešto više od dvije godine odlučila u operacije državnog financiranja uključiti i građane, tehnički su se stvari već uvelike uhodale. S jedne strane, ulagačka platforma e-Riznica funkcionira jako dobro, a s njom je znatno pojednostavljena i opcija reinvestiranja (uoči dospijeća).

Isto tako, građani koji imaju novca raspoloživa za ulaganje, a nisu poduzetni niti skloni rizičnijim ulaganjima s potencijalno višim prinosima već im je alternativa držanje novca u bankama (a vista ili vezanjem štednje kroz oročenja), polako su se navikli i na to da priliku za ulaganje u instrumente državnog duga imaju svakih nekoliko mjeseci.

Primorac cilja 10-ak posto
Mnogi danas s tim računaju, kalkulirajući i s ročnostima. Odaziv tzv. malih ulagatelja na najnoviju ponudu 3-mjesečnih trezoraca pokazao je i da oni očito preferiraju kraće rokove vezivanja svog novca. Netom upisanih 755 milijuna eura je za približno 200 milijuna eura više od iznosa koji sutra dospijeva po istovrsnom trezorskom zapisu.

Potkraj veljače su u trezorske zapise ročnosti godinu dana uložili nepunih 630 milijuna eura, a početkom ovog mjeseca, uoči dospijeća prve narodne obveznice s 1,33 milijarde eura uloga fizičkih osoba, investirali (uključujući i reinvestiranja) upola manjih 590 milijuna eura.

No, valja reći i da su u vrijeme debitantske narodne obveznice tržišni prinosi bili veći (nosila je kamatu od 3,65 posto odnosno cijeli postotni bod više od nove). Usto, u to doba znatno više inflacije nije još bilo u ponudi drugih opcija ulaganja u državne papire.

Kako bilo, ministar financija Marko Primorac je, govoreći o namjeri da se država u svom financiranju više okrene i stanovništvu, rekao kako se cilja da njihov udjel u državnom dugu dosegne i desetak posto. To će dijelom vjerojatno ovisiti i o daljnjem kretanju tržišnih prinosa.

Kako stvari stoje s očekivanjima u vezi s inflacijom i referentnim kamatnim stopama Europske središnje banke, tržišni prinosi ostat će povišeni još neko vrijeme, a s obzirom na visoku razinu likvidnosti bankarskog sektora izgledno je da bi u dogledno vrijeme i razlika kamatnih stopa na depozite i državni dug mogla biti motivirajuća za potražnju za državnim izdanjima.

Dosad je, očekivano, najveći broj građana sudjelovao u prvim narodnim obveznicama; prije dvije godine upisalo ih je oko 44.700 fizičkih osoba. Najmanji interes pokazali su za lanjskim, trogodišnjim izdanjem (u njemu je sudjelovalo oko 6000 građana), što s jedne strane govori da je vezivanje novca na tri godine blisko manjem broju ljudi, ali u konkretnom slučaju nedugo prije i poslije tog izdanja bile su i ponude jednogodišnjih i tromjesečnih trezoraca.

Prevladava zrelija dob
U posljednjih nekoliko ponuda trezorskih zapisa u izdanjima je sudjelovalo između 15-ak i 26 tisuća građana. U mnogim slučajevima ulagatelji su zapravo koristili opciju reinvestiranja i teško je reći koliko novih ulagača privlače izdanja državnog duga.

No, osim što kad je riječ o broju “malih ulagatelja”, prevladavaju konzervativnije osobe zrelije dobi (vrlo mali postotak čine primjerice oni do 35 godina) koje te papire drže do dospijeća i ne razmatraju mogućnost unovčenja na sekundarnom tržištu, zamjetno je i da su prosječni iznosi upisa “malih” razmjerno veliki. Među individualnim ulagačima očito ima i dosta onih s velikim ulozima, obrtnika koji u ulaganjima u trezorske zapise prepoznaju pogodnu opciju “parkiranja” viška likvidnosti na primjerice tri mjeseca.

U prilog tome govori i netom zaključeno izdanje. U njemu je prosječan ulog iznosio nepunih 44 tisuće eura, dok je medijalni bio oko 18.000 eura, što znači da je polovica ulagatelja upisala manje od tog iznosa, a drugih 50 posto investitora više.

Inače, prva sljedeća prilika za ulaganje u trezorske zapise slijedi za manje od tri mjeseca. Početkom lipnja, naime, dospijeva jednogodišnji trezorac u kojemu građani drže više od 580 milijuna eura.